6 činjenica o srpskom jeziku koje niste znali

Već i vrapci na grani znaju za onu čuvenu rečenicu „Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano”. Ali znate li ko je njen tvorac? Ne, nije Vuk! U nastavku vam dajemo nekoliko jezičkih zanimljivosti.

Srpski jezik je jedini jezik u Evropi koji se odlikuje digrafijom, istovremenom upotrebom dvaju pisama – ćirilice i latinice.

Uz to, ima fonetski pravopis, što znači da jednom glasu odgovara jedno slovo (izuzev lj, nj, u latinici). Ipak, uprkos zabludama, srpski jezik nije jedinstven u svetu po ovim osobinama. Danas se digrafija javlja još u jezicima urdu, hindi, konkani, pandžabi, zatim u japanskom i malajskom, a po mišljenju mnogih lingvista, korejsko pismo je najjednostavnije i najlogičnije za učenje.

Vuk Stefanović Karadžić je stvorio 84 nove reči, a neke od njih koristimo i danas.

Vuku su za prevod Novog zaveta bile potrebne reči koje narodni jezik nije imao, uglavnom one kojima se izražavaju apstraktni pojmovi. Tako su nastale reči šaptač, vrtar, vinogradar, otpad, osvetnik, svetost, gostoljubivost, mrtvost, smernost, izvršenje, opravdanje, pokajanje, pomirenje, poniženje, priznanje, nepokolebljiv, nerazumljiv, svadljiv itd.

Princip „Piši kao što govoriš” potiče od Johana Kristofa Adelunga.

Manje je poznato da je od nemačkog filologa te rečipreuzeo Sava Mrkalj, koji se prvi zalagao za raskid sa dotadašnjim korenskim, tj. etimološkim pravopisom i slovima nepotrebnim za srpski jezik. Njegovo rešenje pisma je zadivilo Vuka.

Mačvansko-valjevski govor je izrazito blizak književnom jeziku. I

ma najmanje odstupanja u pogledu akcenatskog i padežnog sistema, ali to ne znači da je u potpunosti dosledan normi. Normirani književni jezik ne može biti isto što i prirodni dijalekat. Treba dodati da nijedan govor nije bolji ili gori od drugih – svi naši govori se odlikuju lepotom i bogatstvom reči i izraza i stoga su potpuno ravnopravni.

Reč vampir je srpskog porekla (makar u korenu).

U toku 18. veka, masovnu histeriju su izazivali izveštaji o navodnoj pojavi vampira širom Balkana i istočne Evrope. Jedan od prvih slučajeva „vampirizma” zabeležen je upravo u Srbiji. Vest su prenele bečke qnovine, pa je tako reč vampir ubrzo prihvaćena u nemačkom, a potom i u francuskom i engleskom jeziku.Njena etimologija nije sasvim razjašnjena, ali se smatra da potiče od praslovenskog *ǫpyrь, koje kasnije u srpskom daje oblike vampir i (sada već arhaično) upir.

Ne postoji nijedna srpska reč koja počinje slovom F.

Lako prepoznajemo da su reči fantazija, fabula, film iz grčkog, latinskog i engleskog jezika, ali mnogo je onih na slovo F koje su se odomaćile, a za koje nikada ne bismo rekli da su pozajmljenice. Reči faliti, farba, fleka preuzeli smo iz nemačkog, a fasada, fijaker, frotir iz francuskog jezika; turskog su porekla fenjer, fitilj, furuna, a mađarskog fioka i frula.

U toku je manifestacija „Mart – mesec srpskog jezika”, čija je osnovna zamisao da se široj publici istaknu lepota i značaj srpskog jezika. Prošlogodišnji konkurs za najlepšu srpsku reč privukao je ogromnu medijsku pažnju, te se nadamo da će se ova tradicija nastaviti. Više o tome možete naći na sajtu [https://www.martmesecsrpskog.rs/].

Piše: Marija Živković
Foto: @markomilivojevic (Marko Milivojević) https://pixnio.com/hr/media/limunada-vocni-sok-pice-knjiga-citanje

Izvori:

Leave a Reply

Your email address will not be published.