Ijan Kertis: Priča o neobuzdanom talentu, vizionarstvu i autodestrukciji

Ekscentrični pevač i frontmen Joy Division-a ostao je upamćen po karakterističnom plesu, hermetičnim tekstovima, ali i kao mlada žrtva depresije i suicida. Reč je o post-pank ikoni Ijanu Kertisu.

Mladost

Ijan Kertis (eng. Ian Curtis), rođen je 15. jula 1956. u Stretfordu, dok je detinjstvo proveo u Hardsfildu, predgrađu Mančestera. Od malena je pokazivao interesovanje za muziku i poeziju. Na Kertisa su naročito uticali Džim Morison, Dejvid Bouvi, Bob Marli, Igi Pop i Lu Rid iz grupe The Velvet Underground.

Tokom srednje škole, Ijan Kertis je pokazivao fascinaciju mističnim i egzistencijalim temama – granicama senzacija i svesnog iskustva, bolu, ljubavi i smrti. U tom periodu je koristio narkotike, krao lekove iz staračkih domova i eksperimentisao sa psihoaktivnim supstancama. Ovaj način života je svojevremeno prikrio simptome epilepsije, od koje Kertis tada još nije znao da boluje.

Otac, muž, ljubavnik

Iako Ijan Kertis obično evocira utisak mladog buntovnika i umetničke duše koju ne drži mesto, on se jako mlad zaljubio u Deboru Vudraf (eng. Deborah Woodruff), sa 19 godina njome oženio, i sa 22 godine postao otac Natali Kertis (eng. Natalie Curtis).

Ubrzo se ispostavilo da prvi utisak koji je Kertis odavao nije bio daleko od istine – nije se snašao u ulozi oca, kao ni muža. Oktobra 1979, Kertis je započeo aferu sa belgijskom novinarkom i promoterkom muzike Anik Onore (be. Annik Honoré), polako ugrožavajući svoj brak, zdravlje i život.

Joy Division

U julu 1976. Kertis započinje novo poglavlje istorije alternativne muzike. Sa Bernardom Samnerom, Piterom Hukom i Stivenom Morisom osnovao je bend Warsaw, preimenovanom u Joy Division – nazvan po koncentracionim logorima u kojima su nacisti zatočenice primoravali na prostituciju.

Grub, sirov i atmosferski zvuk benda i Kertisovi tekstovi brzo su izdvojili bend na post-pank sceni. Albumi „Unknown Pleasures” i „Closer” predstavili su Kertisov poetski lirizam, opevavajući teme očaja, otuđenja i egzistencijalne introspekcije. Kertis je na sceni bio prepoznatljiv po plesanju sa trzavim, spontanim pokretima. Time je doprineo estetskom doživljaju jedinstva gruboće i ranjivosti, karakterističnom za bend.

Bavljenjem muzikom, borio se sa dijagnozom epilepsije iz 1978, kao i pritiscima iz privatnog života. Nije odustajao od nastupa uprkos progresiji bolesti, dok publika ponekad nije umela da protumači njegovo scensko ponašanje i incidente. Uprkos svetskoj slavi, podlegao je depresiji, nagoveštavajući kraj pesmama „Love will tear us apart” i „She’s lost control”.

Suicid

Kertis se obesio u 23. godini, 18. maja 1980, uoči prve severnoameričke turneje Joy Division-a. Svet muzike je izgubio mlad život vođen impulsom za izazivanje muzičkih autoriteta i osnivanje novog muzičkog izražaja u žanru post-panka i goth-roka. Joy Division je oživeo u novom ruhu kao Nju Order (eng. New Order) sa Bernardom Samnerom, koji je preuzeo glavne vokale.

Nju Order je stekao veliku popularnost jedinstvenim spojem sint-popa i post-panka, najpoznatiji po pesmi „Blue Monday”. Kroz Nju Order, sinteza novih muzičkih horizonata uz sveprisustvo Kertisovog nasleđa, ostavila je neizbrisiv trag na istoriju alternativne muzičke scene od osamdesetih do danas.

Piše: Petra Vidaković Cvetković

KULTURA

Izvor: Gospodari pesme: Ekscentrični buntovnik iz predgrađa – Ian Curtis (Joy Division) | Balkanrock.com

Foto: https://pointsprizes-blog.s3-accelerate.amazonaws.com/og/1006.jpg

Leave a Reply

Your email address will not be published.