Tamara Kučan – Onlajn ili oflajn?

,,Uspeh se ne dešava dok slušaš kako biti uspešan. Uspeh se ne događa  ni onako kako će ti ispričati oni koji su uspeli. Oni će ti pričati o putu, a pre puta postoji nekoliko stepenica“, poručuje u svom novom romanu ,,Oflajn“ Tamara Kučan, pisac i direktor izdvačke kuće ,,Urban Art“.

Pre svega, većina čitalaca bi volela da zna kako je biti žena-pisac i izdavač u Srbiji?

– Podjednako odgovorno, inspirativno, entuzijastično, predano kao muškarac–pisac ili izdavač u Srbiji. No, zbog duboko ukorenjenih predrasuda, na momente je znatno teže biti žena nego muškarac u ovom poslu. Potrebno je dokazivati se znatno više, konstantno polagati testove poverenja, ali isto tako, ne dozvoliti predrasudama da vas slome, da umanje vašu veru u sopstvene kvalitete.

U ovom poslu ste jako dugo i obrađujete razne društvene teme kroz Vaše romane. Šta Vas inspiriše i na koji način određujete o čemu će delo govoriti?

– Mene inspirišu ljudi znatno više nego određene teme. Pokreću me reakcije ljudi na pojedine problematike, odnosno situacije. Inspiriše me strah, ali i stid. Inspirišu me tišine i verujem da zato obrađujem teme o kojima se često ne govori. Svakako vagam i odlučujem da li ću neku temu obraditi, ali teme kao teme me same pronalaze.

Uskoro izlazi Vaš 13. roman pod nazivom „Oflajn“. Možete li nam otkriti nešto više o njemu?

– Roman „Oflajn“ je priča o mladoj devojci spremnoj na sve, ne bi li stigla do milion pratilaca na društvenim mrežama. Njena ambicioznost bi možda bila zabavna da jednog jutra nije pronađena mrtva. Koliko daleko smo spremni da odemo zbog tuđeg divljenja i aplauza – tim pitanjem se bavim u romanu „Oflajn“.

 Živimo u doba ekspanzije društvenih mreža. Kada je Tamara onlajn, a kada oflajn?

– Tamara je često onlajn ali ima striktnu granicu između javnog i privatnog, između onoga što sebično čuva samo za sebe i onoga što deli sa čitaocima. Kada živite život gde je veliki broj očiju uprt u vaš rad, shvatite koliko je važno da neki trenuci ostanu oflajn, da budu samo vaši. Za mene su ti trenuci oni sa najbližima, trenuci u kojima sam najsrećnija. Takođe, sa čitaocima ne delim i pojedine svakodnevne sitnice. Smatram da nije od velike važnosti znati šta sam tog dana popila, pojela, koga sam zagrlila ili koliko sam platila to što sam obukla.

Sve više mladih postaje deo virtuelnog sveta. Koju poruku biste im poslali i kakvo je generalno Vaše mišljenje o tome?

– Internet nije dobar ili loš. Ljudi su ti koji ga čine dobrim ili lošim. Može poslužiti za korisne stvari, znanje nam je dostupnije nego ikada, kao i mogućnost umrežavanja sa ljudima. Problem koji vidim kod mladih i interneta je gubljenje vremena gledajući beskorisne sadržaje, idealizacija pojedinih internet senzacija, beg od sopstvenog života.  Poruka za mlade je: NEMATE VREMENA. Izgubljeno vreme se ne vraća. Zato svoje vreme, onlajn ili oflajn, trošite samo na kvalitetne sadržaje. Vi ste ono što slušate i gledate.

Piše: Đurađ Jovanić

Leave a Reply

Your email address will not be published.