Najlepši studentski pogledi

Studentski život u Beogradu zna da bude dosta lep, ali u praksi on zna da bude i dosta izazovan i pun opterećenja. U takvim teškim mometima, nekad je nužno da se podsetimo šta studentski život čini lepim i šta su te sitne sreće koje nas drže tu gde jesmo.

Beg kod Gardoš kule

Ispitni rok je, pritisak navire sa svih strana, a želimo barem na nekoliko trenutaka da se udaljimo od svega toga. Kako živim u Zemunu, za mene, to mesto za beg je kula Gardoš. Na moje veliko iznenađenje, dosta Beograđana nije nikada ni zakoračilo na zemunsku kaldrmu, ali ko je poseti retko ostane ravnodušan. Skoro renovirane zidine i kula i dan danas očuvavaju duh svoga vremena i na trenutak nas podsećaju da ipak postoji nešto veće od nas i naših problema.  

Živeli!

Pored Gardoške kule, postoji još jedna koja je jednako lepa u očima prosečnog studenta. Ova specifična kula se može zateći uglavnom nakon ispitnih rokova, završetka obaveza. Savršen je izgovor za jedno dobro društveno okupljanje i dobar povod da se svi uspeli poduhvati proslave, a neuspeli na trenutak zanemare.

,,Sija kao 10”

Pri upisu na fakultet, mnogi od nas su bili u zabludi da ćemo moći da izlazimo, bavimo se vannastavnim aktivnostima, volontiramo, treniramo, i da uz sve to učimo i održimo dosta visok prosek na fakultetu. To naravno i jeste moguće, uz dobru organizaciju i disciplinu, ali se čak i najboljima desi da zapnu. Vodeći se motom ,,ima vremena”, ostavljamo i najobimnije gradivo za poslednji minut, pa se koristimo svim mogućim metodama učenja kako bismo nekako došli do kojeg ESPB boda više. U baš takvim momentma, upisana šestica ,,sija kao desetka”.

Imati vremena za šolju kafe

Postoji jedna stara priča, toliko puta prepričana da je i teško odrediti autora, o profesoru koji je svojim studentima demonstritrao bitnost vremena za odmor. Jednu veliku teglu napunio je teniskim lopticama i pitao studente da li je tegla puna. Odgovorili su da jeste. Potom je sipao kutiju kamenčića, koji su se skotrljali među loptice, i postavio isto pitanje. Odgovor je opet bio potvrdan. Usledila je kutija peska, čiji je sadržaj profesor sipao u teglu. Ponovio je pitanje i studenti su zbunjeno uzvratili isti, potvrdan odgovor. Kada je zaista izgledalo kao da više iznenađenja neće biti, profesor je izvadio dve šoljice kafe i sipao ih u teglu. Sada je tegla zaista bila puna.

Pouka priče je da je vrlo lako izgubiti se u silnim svakodnevnim obavezama i odlagati one sitne trenutke koji nam donose sreću. Međutim, uprkos današnjem ,,brzom” načinu života, u toku dana ili nedelje uvek možemo naći vremena za barem jednu dobru šoljicu kafe sa našim najdražim prijateljima.

Piše: Aleksandra Veljović

Foto izvor: Unsplash.com

Leave a Reply

Your email address will not be published.