Mladalački limbo kao fenomen svetske književnosti

Na koji način definisati limbo? Limbo u svom originalnom značenju označava međuprostor, prostor u kome se ne zna kako i na koji način protiče vreme. Ovaj termin, poprimajući mladalačku notu, dobija potpuni obrt u terminološkom smislu, označavajući period prelaska iz detinjstva u buduću odraslu osobu. Ova pojava inspirisala je mnoge pisce, od Šekspira do Dikensa, da jedan takav dinamičan splet misli prenesu na papir, kao da je biti mlad tako bolno, gotovo previše za osećati.

Džejms Džojs u svom monumentalnom delu Portret umetnika u mladosti, neobičnim tokom misli predstavlja ulazak mladog čoveka u život. Ne samo da je mladi Stiven Dedalus protagonista romana, već je i dvojnik samog pisca. Gotovo da se detalji iz života Džejmsa Džojsa preslikavaju na sudbinu Stivena Dedalusa. Živeći u tradicionalnom i strogo moralnom Dablinu, Stiven se odlučuje na pobunu, odbijajući da se pokorava autoritetima, što čini ogromnu prekretnicu u njegovom životu. Od introvertnog dečaka slabog vida koji stvara bestelesnu sliku koju je njegova duša stalno posmatrala, do velikog pisca koji stvara vođen svojim vizijama ne bojeći se apsurdnosti. Stiven, jednostavno, ne želi da se uklopi.  

Selindžerov Holden Kolfild, junak romana Lovac u žitu, svojim čudesnim tokom misli uslovio je mladalačku revoluciju. Zbog Holdenovog prostačkog govora, lišenog bilo kakve kolokvijalnosti, kritičari su ovaj roman etiketirali, nazivajući ga romanom za poslepodne. Holdenova nevolja je ta što ne pripada grupi istomišljenika i iskazuje bunt prema onima koji nas teraju da osećamo i volimo iste stvari. Holden pokušava da se izvuče iz prosečnosti, plašeći se opšte asimilacije društva. Na taj način dodirnuo je svaki nerv mladih ljudi, stvarajući čitavu jednu kontrakulturu. Iz nje su proistekli hipici, rodio se rokenrol, a apolonovski lep Din bio je butnovnik bez razloga.

Velika očekivanja Čarlsa Dikensa su uistinu velika za dečaka koji sebi daje obećanje da će jednog dana postati pravi gospodin. Siromašni dečak Pip, koji čak nije ni siguran u svoje poreklo, primoran je da živi u kućici sa svojom sestrom i njenim mužem. Autoritet njegove sestre, koja je neprestano maltretirala obojicu, odigrao je veliku ulogu u odrastanju i sazrevanju dečaka. Pip je zbog tradicionalnih normi bio primoran da se pokorava raznim autoritetima, što je uzrokovalo da dečak izgubi nadu da će se nešto ikada promeniti. Međutim, velikodušnost tajanstvenog dobročinitelja, menja njegov život preko noći ostvarujući sva očekivanja maštovitog dečaka, učeći nas da su čuda zaista moguća.

Ni naša književnost nije ostala imuna na ovaj fenomen. Momo Kapor romanom Foliranti prati sazrevanje tri sanjara. Kapor lično, Mima Laševska, ženstveno dete sa pogledom orla i hrabrošću lava i Ale, momak tragične sudbine, zajedno odrastaju kao da je ceo Beograd samo njihov. Upleteni u lepotu igre, oni se u ovom ljubavnom trouglu prepuštaju letargiji, sve dok prirodni tok njihove igre ne naruši smrt Aleta, koji je na putu da postane holivudski glumac, otišao pravo u smrt. Kaporov roman je hronika jednog izgubljenog vremena za kojim se kroz čitav roman traga, naglašavajući onu mladalačku (ne)podnošljivu lakoću postojanja.

Piše: Aleksandra Vukadinović

Foto izvor: Unsplash.com

Student – Kultura

Leave a Reply

Your email address will not be published.