Ekološki protesti održavali su se protekle četiri nedelje širom Srbije, a o razlozima odlaska, odnosno neodlaska na njih, pričali smo sa studentima.

Pitali smo Unu Drašković, studentkinju Filozofskog fakulteta, da nam kaže nešto o trenutnom buntu naroda, kao i o njenom učešću u istom.

“Redovno idem na proteste, svake subote, i ono što sa sigurnošću mogu da kažem jeste da stvarno ima mnogo studenata koji su došli da iskažu svoje nezadovoljstvo. Postali smo svestrani. Nije više reč o politici, već o mladima koji žele da ostanu u svojoj zemlji i da imaju čist vazduh za život. Ovo je jedini način da stavimo do znanja da nam je dosta, da blokiramo puteve umesto mnogobrojnih protesta ispred skupštine. Čak smo se i mi, studenti, organizovali ispred platoa Filozofskog fakulteta i odatle zajedno krenuli na proteste, ali svakako mislim da se više mladih treba uključiti u ova dešavanja i da zajedno jedino možemo i da napravimo promenu”, rekla je Una.

Naravno, svaka priča ima dve strane. Zato smo pitali i Strahinju Ćirića, studenta Tehnikum Taurunum-a, da nam da svoje mišljenje o protestima.

“Pre svega podržavam demonstracije, jer smatram da se s vremena na vreme treba čuti glas naroda,  ali ne idem na njih jer se skoro svaki protest završi nasiljem, kao što su se tako završili i prošlogodišnji protesti. Pale se baklje, uništava se grad, jednostavno ne želim da budem deo toga. Svaki protest na početku ima smisla, ali ukoliko se taj smisao ne održi do kraja na pravi način, nikakva poruka nije poslata državi”, rekao ja on za Student.

Podsećamo, Cilj ovog ekološkog ustanka je zabrana iskopavanja litijuma u dolini reke Jadar, kao i proterivanje Rio Tinta iz Srbije. Dok jedni smatraju ovaj projekat velikim uspehom, drugi ga vide kao ekološku katastrofu.

Beograd, Novi Sad, Niš, Zrenjanin, Loznica i Čačak samo su neki od mnogih gradova Srbije u kojima se održavaju ekološki protesti svake subote.

Kako možemo videti na protestima, na mladima svet ipak ostaje, te protesti nisu više aktuelna tema samo među starijim generacijama, već i kod mlađih.

Piše: Tara Komatina

Društvo

Leave a Reply

Your email address will not be published.