Bend „Iris” nastao je 2022. godine kao studentski tezga bend, ali je veoma brzo prerastao u autorski. Prepoznat je kao urbani zvuk nove generacije, a svoju muziku su već imali prilike da predstave na brojnim nastupima širom Srbije.
O njihovim počecima, procesima stvaranja, uzorima, ali i značaju učešća na Mikser festivalu razgovarali smo nakon nastupa sa Isidorom Pavlović i Pavlom Cicvarićem.
Kako je nastala ideja za osnivanje benda?
Na početku se nas troje skupilo kod Paje na gajbi da osnujemo jedan tezga bend koji bi imao za cilj da nam, pošto smo svi studenti, obezbedi neki džeparac. Međutim, Pavle je od starta imao ideju za jednu pesmu, „Cvet”, koja do tada nije postojala, već je postojao samo glavni rif. Mi bismo se svaki put okupljali da vežbamo za obrade, a zapravo smo više vremena provodili radeći na toj autorskoj pesmi. Pošto je on bio toliko uporan i nije bio toliko zainteresovan za tezga bend, mi smo ubrzo potom počeli da vežbamo u studiju i da do kraja pravimo tu autorsku pesmu.
Šta vas inspiriše da stvarate muziku?
Uglavnom su to bendovi poput „Radiohead”-a, „Tool”-a, „Alice in chains”, Pavlovog omiljenog benda „Pixies”; što se tiče ženskih vokala –„Negativ”. Ima tu svega i svačega, ima malo grandža, malo proga. Najbolji mim koji opisuje „Iris” je: „Pokušaj da sviraju van četiri četvrtine po ugledu na „Tool”, a publika ih prozove etno-rok. Onda ti doživiš ponor najveći…” Ali nas karakterišu komplikovani ritmovi sa jakim ženskim vokalom!
Kako izgleda proces stvaranja nove pesme?
Uglavnom Maksim basista i Pavle donose ideje za melodiju i onda ja smišljam ženski vokal. Prvih pet pesama „Iris”-a, koje su sada na EP-u, smišljene su na drugačiji način, tu je bilo malo više ličnog, a manje kolektivnog stvaranja. Onda smo u jednom trenutku rekli: „Ako smo bend, hajde da pokušamo da stvaramo pesme zajedno, koliko god je to moguće.” To nije uvek moguće – na primer u poslednjih pet pesama „Iris”-a, od ukupno deset, nekako može više da se vidi to, što bi rekao jedan profesor sa FDU-a, da nismo monolit, nego da nas ima sa svih strana i svako doprinosi na svoj način. Za vreme stvaranja prvih pet pesama, Pavle je tek počeo da se bavi aktivizmom i onda su te situacije imale uticaj na njega i na njegovo stvaralaštvo. Prva faza se tematski može svrstati u političke i društvene teme.
Imate li neke posebne rituale pred nastup?
Naš ritual je da najbolje moguće probamo da izvedemo tonsku probu. Neki bendovi praktikuju da ne sviraju pre same svirke, da nemaju probe, jer im to nabije tenziju, ali mi pošto smo kratki s vremenom i zgusnuti s rasporedom, jer nas ima šestoro, moramo da ih imamo pre svake svirke.
Šta za vas znači učešće na ovom festivalu?
Imajući u vidu da Mikser ekipa godinama postoji i zna se koje vrednosti propagira, te vrednosti jesu u skladu sa onim što mi pevamo u našim pesmama. Iako neke naše pesme jesu društveno angažovane, neke su malo više lične, ali negde mislim da Mikser i „Iris” imaju u dobrom delu vrednosno poklapanje za ono iza čega stoje. S druge strane, šta znači „Iris”-u da svira na festivalu koji je toliko veliki kao Mikser, mislim da je velika stvar i svi smo se užasno mnogo hajpovali pre ovoga. Ali, svirati u društvu, bez obzira da li sviramo sa njima ili samo učestvujemo na istom festivalu, sa svim tim govornicima, i koji su svirali, velika je čast za bend „Iris” da te neko uopšte stavi u istu ekipu s njima i da budemo okruženi takvim ljudima.
Šta vas ističe kao bend na tržištu?
Nisam siguran ni šta znači ističe. Eventualno nešto po čemu smo drugačiji, što možda ne rade mnogi bendovi, jeste korišćenje tih čudnih ritmova u kombinaciji sa ženskim vokalom, sa jakim rifovima, malo „The Cure” fazon, riverbovima i melodičnim gitarama, ali sam po sebi nijedan od tih delova možda nije nešto novo, jer sam napravio referencu na šta sam se pozvao. Ali, recimo, u tom sklopu, kao jak rif, riverbovana melodija, neobičan ritam i ženski vokal, možda je stvarno neka kombinacija koja malo „Iris” čini drugačijim od ostalih bendova. E, sad, to drugačiji ne znači boljim ni lošijim, jednostavno možda nije svakodnevno.
Da li ste imali neke posledice nakon što ste podržali generalni štrajk u januaru?
Nismo, jer smo svakako imali manje vremena da se posvetimo bendu, jer smo bili na protestima manje-više svaki dan ili na plenumima. Za to vreme svakako i nismo planirali da imamo svirke – stavljanje „Iris”-a u drugi plan radi višeg cilja!
Tokom godina su se neki promenili, a trenutni članovi ovog sastava su: Isidora Pavlović (vokal), Lena Mikuška (vokal), Pavle Cicvarić (gitara), Maksim Kostadinov (bas-gitara), Aleksa Stanić (bubnjevi) i Damir Mitrović (gitara).
Piše: Katarina Stanić
Foto: Dimitrije Čuturilo
Leave a Reply