Studenti u blokadi pozvali su građane na organizovanje lokalnih zborova pozivajući se na Zakon o lokalnoj samoupravi. Iako su se do sada građani u mnogim mestima odazvali pozivu studenata, ovakva praksa političkog organizovanja je još uvek nerazvijena, za „Student” ocenjuje profesor Pravnog fakulteta UB, dr Tanasije Marinković.
Šta je zbor?
Zakon predviđa zborove, građansku
inicijativu i referendum kao vidove neposrednog učešća građana u ostvarivanju lokalne samouprave. Zbor građana raspravlja o važnim pitanjima i iznosi predloge iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave, a saziva se za deo njene teritorije. Nadležni organi dužni su da ih razmotre u roku od 60 dana od održavanja zbora i donesu odluku o kojoj će obavestiti javnost.
Profesor konstatuje da se u poslednje vreme pod zborovima podrazumevaju tri različita vida organizovanja građana: sloboda mirnog okupljanja, zbor građana u smislu Zakona o lokalnoj samoupravi i svojevrsni plenumi lokalnih samouprava po uzoru na fakultetske plenume studenata. Stiče se utisak da jedan broj onih koji pozivaju na plenume lokalnih samouprava smatra da bi ti plenumi trebalo da donose odluke od lokalnog značaja iako zborovi građana samo mogu podnositi predloge.
„U poslednje tri do četiri nedelje, u praksi vidimo mešavinu sva tri navedena shvatanja zbora građana, iako ne u podjednakom obimu. Građani se okupljaju ispred svojih skupština opština i upućuju im predloge, odnosno suprotstavljaju
se predlozima koji su na njihovom dnevnom redu”, konstatuje prof. dr
Marinković.
Međutim, ukazao je da se ovako
organizovani zborovi ne sazivaju niti funkcionišu onako kako je propisano za
njih, uz zabrinutost da suprotstavljanje predlozima odluka koje nije mirno može
da predstavlja sprečavanje službenih lica u vršenju službene radnje.
Koja je razlika između studentskih plenuma i zborova?
Napravivši paralelu između studentskih plenuma i građanskih zborova, profesor je podsetio da su plenumi nastali iz potrebe da se oslobode institucije radi zaštite ljudskih prava i sloboda.
„Najpre, zborovi, poput plenuma, jesu vid građanskog angažovanja protiv otuđene vlasti. Oni su izraz povećanja svesti o tome da su građani nosioci suverenosti i da organi vlasti moraju da im polažu račune za svoj rad”, objašnjava Marinković.
Neposredna demokratija
Kao razloge za nerazvijenost prakse
neposrednog učešća građana u lokalnoj vlasti profesor je naveo nerazvijenost
institucija neposredne i nedovoljnu razvijenost institucija predstavničke
demokratije, ali i strukturne prepreke u pogledu previše velikih opština kod
nas.
„Ti problemi u ostvarivanju demokratije svedoče o slabostima političke socijalizacije u našem društvu i odgovornosti svih onih koji su u tom lancu, od porodice i škole, preko medija i političkih stranaka, do državnih organa i nosilaca vlasti na lokalnom i pokrajinskom nivou za nedovoljno zrelu građansku, aktivističku svest. Vraćajući se na trenutak u kome živimo, ipak, mora se istaći da kada jedna stranka poput SNS u praksi uspostavlja jedinstvo vlasti nasuprot Ustavom proklamovanoj podeli vlasti i guši svaki društveni, a pogotovo politički pluralizam, onda ona snosi najveću odgovornost za podaničku političku kulturu i predstavu da nikakvo građansko angažovanje ne može da promeni tu zadatost”, dodaje Marinković.
Profesor je istakao da neposredna demokratija jača duh građanina, ali i da je teško ostvariva u mnogoljudnim državama u kojima su javne politike razgranate. Zbog
toga, predstavnička demokratija dopunjuje se institucijama poluneposredne
demokratije poput narodne inicijative, referenduma, narodnog veta, javne
rasprave i zborova građana, a izuzetno i institucijama neposredne demokratije –
zemaljskim skupštinama i varoškim zborovima. Ovakve institucije najrazvijenije
su u Švajcarskoj, a ima ih i u SAD.
Predstavnička demokratija
Iako mirna okupljanja svedoče o
jačanju aktivističke kulture, ipak, smatra profesor, predstavnička demokratija
je nezamenljiva.
„Zato se građani moraju podjednako angažovati u oba vida političkog delovanja. Jedan deo energije koju trenutno iskazuju pre svega u obliku slobode okupljanja i drugih načina ostvarivanja slobode izražavanja treba da usmere i na slobodu udruživanja u političke stranke, sindikate i druga udruženja građana, a pogotovo one organizacije postojeće ili nove, koje se bore za slobodne i poštene izbore, jer izbori su u savremenim društvima osnovna demokratska institucija”, ocenjuje Marinković.
Piše: Nenad Ranitović
Foto: Privatna arhiva
Leave a Reply