Nastane Destino, animirani kratkometražni film. Čak i pored velikog prijateljstva ova dva umetnika, film nije završen za vreme njihovih života. Naime, njegova premijera prikazana je tek 2003. godine i to zahvaljujući Diznijevom potomku Roju Dizniju.
Roj je sasvim slučajno pronašao kratke animacije, crteže i slike koje su naslikali Dizni i Dali. Iskoristio ih je kako bi upotpunio delo koje su oni započeli. Ideja da se započne ovakav projekat proizašla je iz velikog prijateljstva Salvadora Dalija i Volta Diznija.
Njihovo prijateljstvo je mnogima bilo neobično, jer su Dali i Dizni bili potpuno drugačiji u svojim vizijama. Ipak, njih dvojica su uspeli da svoje različite poglede na umetnost i svet oko sebe spoje u jednu jedinstvenu priču.
Saradnja na filmu započeta je 1946. godine. Kreacija čuvenog španskog nadrealiste i slavnog animatora završena je tek više od pola veka kasnije. I dok je za Dalija ovaj film magični „prikaz problema života u lavirintu vremena”, za Diznija on predstavlja „jednostavnu priču o mladoj devojci u potrazi za pravom ljubavlju”. Upravo je ta različitost ono što film Destino čini remek-delom i gledaocu pruža potpunu slobodu u njegovom shvatanju.
Film je dug nepunih sedam minuta i bez dijaloga. Kroz muziku Armanda Domingeza, Dalijeve slike i karakteristične Diznijeve crtane likove prikazana je potpuna ljubavna priča. Radnja filma se odvija u Dalijevim slikama i govori o tragičnoj sudbini Hronosa, boga vremena, i devojke Dalie u koju se zaljubljuje. Kako je ona obična smrtnica, to ovoj priči daje dodatni zaplet.
Kroz ceo film ova dva lika se bezuspešno traže po Dalijevim nadrealističnim slikama. Dali filmu daje dodatni pečat kroz motive satova koji se tope i nadrealne pejzaže koji ispunjavaju kadrove. Diznija prepoznajemo po izgledu njegove glavne junakinje koja je veoma slična junakinjama iz svih Diznijevih crtanih filmova.
Ipak, ovi umetnici se nisu slagali baš u svemu, pa je saradnja ponekad išla krivim putem. S jedne strane postoje tvrdnje da film nije završen zbog nedostatka novca u jeku Drugog svetskog rata i velikih finansijskih problema u koje je zapao Diznijev studio.
Drugi ipak tvrde da je razlog bio baš to međusobno neslaganje. Naime, scena u kojoj se palicom udara bejzbol loptica koštala je čitavih 70.000 dolara. Za Dalija je to bio „pogled u univerzum”, dok je za Diznija to bio nepotreban trošak i 70.000 dolara otišlih u nepovrat.
Ovu tekovinu dva najmaštovitija uma 20. veka pogledajte OVDE.
Piše: Tijana Topalović
Izvori: https://www.parkwestgallery.com/
https://www.widewalls.ch/magazine/
Foto izvor: images.app.goo.gl
Leave a Reply