Na današnji dan pre tačno 36 godina napustio nas je Branko Ćopić, jedan od najvećih jugoslovenskih i srpskih pisaca. Branko je važio za čoveka vedrog duha, uvek spremnog za šalu, ali je retko ko znao šta leži u dubinama njegove duše.
Od 1968. godine Ćopić je postao član SANU. Čak dva puta tokom svog školovanja bio je izbačen iz škole zbog čitanja napredne literature. Inspiraciju za roman „Orlovi rano lete“ pronašao je u događajima iz sopstvenog školskog doba koje je opisao u knjizi „Dečji pisci o sebi“.
,,Prvi veliki i prelomni događaj u mom životu bio je polazak u osnovnu školu. Stariji u selu uvijek su nas plašili školom. Čim nešto skriviš, već ti prijete:
– Ček, ček, poći ćeš ti u školu pa će ti učiteljica oderati kožu sa leđa, a pop će ti odsjeći jezik.
Naravno, nisam se usudio da sam odem do škole. Odveo me je djed Rade i uz put mi obećao:
– Ne boj se ti ništa, idi slobodno u razred, a ja ću te čekati iza živice. Ako dođe do boja ti samo viči i eto mene odmah.
U školi su me čekala razna iznenađenja. Razred pun slika. Ovdje zec, tamo vuk, onamo zmija,pa medvjed, lav, kamila. I lijepo i strašno. Da nije ostale djece, ne bih ti se ja, majci, sam usudio da zavirim u razred.
[…]
Ipak, brzo sam se navikao na školu i zavolio je. Tu je bilo toliko novih drugara, igra, trke u školu, iz škole. Naučio sam od đaka i razne podvale i smicalice i, naravno, najprije sam ih isprobao na svome djedu. Dotrčim, naprimjer, iz škole i još s praga pitam djeda:
– Đede, koliko ti je godina?
– Šezdeset — veli on.
– Toliko ima i moj magarac! — kažem ja pobjedonosno.
Starac na to zaprepašćeno grakne i od čuda sjedne na stolac.
– Zar si to u školi naučio, jadan ti sam ja.
Učiteljica nam je bila stroga i znala je išibati prutom nemirna đaka i neznalice. Zbog toga se jedna velika grupa đaka odmetnu od škole, pa su ujutro odlazili u jedan veliki gaj i tu se krili čitav dan, sve dok se ne bi završila nastava, a onda su se vraćali kući kao da toboš idu iz škole.
U tome gaju načinili su čitav logor: kolibu, ognjište itd. Jednog dana saznade se za taj logor pa ga seljaci, pod komandom strica Nidže, opkoliše, zauzeše na juriš, a odmetnike pohvataše i dovedoše u školu. To je bio slavan događaj o kome se dugo pričalo. Pojedine đake iz toga đačkog hajdučkog logora i njihove podvige opisao sam kasnije u romanu ,,Orlovi rano lete” slikajući Prokin gaj i dječake Jovančetove družine.”
Piše: Iva Jevtić
Leave a Reply