Rešena vekovna misterija:Naučnici utvrdili razlog nestanka Asteka

Pre 500 godina sa lica Zemlje izbrisana je čitava jedna civilizacija, drevni narod Asteka. Sve do danas naučnici su pokušavali da utvrde zašto se to dogodilo.

Asteci su indijanski narod, tačnije savez tri plemena koji je delovao kao jedan narod pod jednim imenom i koji je vladao regionom Južnog Meksika u 15. i 16. veku. Godine 1545. Asteke je pokosila misteriozna bolest koja je kod ljudi izazivala groznicu, jaku glavobolju, krvarenje iz očiju, nosa, usta. Nakon što bi osoba obolela smrt bi nastupala posle tri dana. Za samo nekoliko godina, nestalo je 80 odsto populacije, koja je imala oko 15 miliona pripadnika. Epidemija je nazvana “kokolici”, koja zapravo znači težak oblik kuge.

Ipak, sve do danas nije se moglo sa potpunom sigurnošću utvrditi šta je bio razlog nestanka Asteka. Uzrok nastanka epidemije bio je predmet naučnih rasprava. Naučnici odbili teoriju da su u pitanju velike, male boginje, zauške ili imunološke zaraze. Zahvaljujući DNK analizi zuba davno umrle žrtve, naučnici su utvrdili da je uzrok pošasti i masovnog umiranja Asteka bila bakterija salmonele, koja izaziva tifus.

“Kokolici epidemija je bila jedna od nekoliko koja je pogodila današnji Meksiko nakon dolaska Evropljana. Ali, epidemije koje su usledile posle te su bile mnogo smrtonosnije. O uzrocima epidemija raspravljamo se vekovima, ali sada smo u mogućnosti da damo odgovor na ovo istorijsko pitanje”, izjavio je Ašild Vagen sa nemačkog univerziteta Tubingen. Ova epidemija smatra se najsmrtnosnijom u ljudskoj istoriji sa gotovo identičnim tragičnim ishodom poput “Crne smrti” koja je u 14. veku ubila 25 miliona ljudi u zapadnoj Evropi, što je gotovo pola ukupne populacije tog regiona u to vreme.

Evropski kolonizatori su sa sobom doneli i bakterije, na koju lokalno stanovništvo nije imalo razvijen imuni sistem. Dve decenije pre ove epidemije, odmah posle dolaska Španaca, u današnjem Meksiku i delu Gvatemale, od epidemije malih boginja umrlo je između pet i osam miliona ljudi. Potom se dogodila nova epidemija koja je za dve godine ubila polovinu populacije.

“U gradovima su iskopane ogromne rupe u koje su, od jutra do mraka, ubacivana tela žrtava. Ljudi ništa drugo nisu radili nego su trpali tela u jame”, zapis je jednog francuskog istoričara. Još u ono vreme lekari su utvrdili da simptomi te bolesti nisu odgovarali simptomima boginja i malarije. Međutim, 500 godina kasnije, zahvaljujući analizi skeleta davno preminulih, utvrđen je uzrok nestanka čitave civilizacije. Naučnici su našli tragove bakterije salmonele…

Činjenice o Astecima
Pre dolaska španskih osvajača, Asteci su imali izuzetno složen sistem socijalne strukture, obrazovanja, porodice i umetnosti. Imali su i bizarne kanibalističke obrede, prinosili su ljudske žrtve i prodavali svoju decu kao robove.

1) Deca su im išla u školu – Asteci su imali razvijene porodične odnose, smatrali su da roditelji moraju da podučavaju svoju decu, ali su imali i obavezno javno školovanje za svu decu. Imali su i škole, podeljene na dečake i devojčice. Dečaci su od sveštenika učili o istoriji, astronomiji, umetnosti i politici, dok su devojčice išle na zanate, poput tkanja, časove kuvanja…

2) Asteci su imali jedinstven robovlasnički sistem – U ovoj civilizaciji bilo je sasvim normalno i uobičajeno da siromašne porodice prodaju svoju decu kao roblje. I ne samo to, oni su često prodavali i sebe kao robove! Ali ovi robovi su imali mnogo bolji položaj od većine robova u istoriji. Mogli su da se ožene, da imaju decu, svoj lični posed – pa čak i svoje robove! A rob je slobodu mogao da dobije na tri načina. Najpre, tako što bi otišao do bilo kog hrama i tamo se predstavi. Drugi način za sticanje slobode bio je da pobegne od gospodara i da stane na ljudski izmet pre nego što ga ovaj uhvati. Ako bi rob pobegao od gospodara – jedino je gospodaru bilo dozvoljeno da ga juri i niko nije smeo da mu pomogne. Slobodu su mogli i da kupe, s obzirom na to da su imali mogućnost da imaju svoju imovinu.

3) Imali su svoje pismo – jezik Asteka zvao se N’ahuatl. Pismo se sastojalo od stotina slikovitih simbola koji su predstavljali svojevrsnu abecedu. Priličan broj ovih simbola su bile samo jednostavne slike i značenja. Crtež ribe je bila reč riba, mačke mačka… Asteci, uglavnom sveštenici, pisali su o verskim obredima, vodili su evidencije o porezima… Imali su i svoje knjige (kodeksi). Papir su pravili od kože jelena ili kore drveta.

4) Cenili su umetnost i bavili se sportom – umetnost Asteka je prvenstveno bila zastupljena u religiji. Svojim umetničkim radovima uglavnom su odavali počast bogovima, ali i počasti velikim ratnicima. Bili su vešti vajari, pa su pravili statue od kamena, od zelenog žada ili od providnih kristala. Za ovakve poduhvate koristili su jednostavne alate izrađene od drveta, kamena i kostiju. Od perja su pravili odeću za plemiće i kraljeve, a kapa kralja Montezume II, recimo, napravljena je od perja čak 250 različitih ptica! Bavili su se i sportom, posebno im je bila draga igra Ullamaliztli (neka preteča košarke). Igra u kojoj se koristila gumena lopta, što je bilo prilično napredno za to vreme. Cilj igre bio je da se lopta probaci kroz mali prsten od kamena. Lopta nije smela da dodirne tlo, a igrači su je mogli dotaći samo glavom, laktovima, kukovima i kolenima.

5) Prinosili su ljudske žrtve – ljudske žrtve bile su sastavni deo religije Asteka, kao što je bio u mnogim drugim društvima u Novom svetu, uključujući i Maje. Jedno od glavnih uverenja Asteka bilo je da je Huitzilopochtliu, bogu Sunca, potrebna stalna hrana u obliku ljudske krvi. Žrtvovali su se uglavnom ratni zarobljenici, a nije bila retka pojava da neko i volontira, jer se ovo smatralo kao vrhunac plemenitosti i časti.

Prema podacima španskih osvajača, ovi obredi su bili česti i masovni, mada su istoričari doveli u pitanje verodostojnost ovih izvora, smatrajući da su Španci preterivali kako bi opravdali svoja osvajanja i zločine. Ipak, drugi izvori pokazuju da je masovnih rituala ovog tipa zaista bilo i da je godišnje oko 20.000 ljudi ritualno žrtvovano! Ljudi koji su se žrtvovali često su bili i pojedeni, kao deo rituala. Pojedini istoričari smatraju da je ceo ritual žrtvovanja ljudi, zapravo, bio samo paravan, jer nisu imali dovoljno mesa i hrane da se prehrane.

Leave a Reply

Your email address will not be published.